top of page

Healing H.E.R.

Public·3 members

Pjesma Leda I Vatre Igra Prijestolja Pdf __LINK__ Download



"Pa bilo je maeva, neto lukova. Jedan je ovjek imao sjekiru.Masivna izgleda, dvostruke otrice, opasan komad eljeza. Leala je nazemlji pokraj njega, tik uz njegovu ruku.""Jesi li uoio poloajtijela?"Will slegne ramenima. "Nekoliko ih je sjedilo uz stijenu.Veina ih je bila na tlu. Kao da su mrtvi.""Ili spavaju", dobaciRoyce. "Mrtvi", ostao je pri svome Will. "Jedna je ena bila naeljez-drvu, napola skrivena meu granama. Dalekovidnica." Lako seosmjehne. "Pobrinuo sam se da me ne opazi. Kad sam se pribliio,vidio sam da se ni ona ne mie." Protiv svoje volje, zadrhti."Je liti hladno?" upita Royce."Malko", promrmlja Will. "Od vjetra,gospodaru."Mladi vitez se okrene prema svom sjedokosom oklopniku.Smrznuto lie utei je padalo oko njih, a Rovceov se bojni konjuznemireno pomakne. "to misli, stoje moglo ubiti te ljude, Garede?"upita Ser Waymar nehajno. Popravio je nabor svoga dugog plata odsamurovine."Hladnoa", ree Gared vrsto uvjeren. "Vidio sam kako suse ljudi smrznuli prole zime, i jedne prije, kad sam bio napoladjeak. Svi pripovijedaju o snijegu gotovo etrdeset stopa dubokom io ledenom vjetru koji urliui dolazi sa sjevera, ali pravi jeneprijatelj hladnoa. Prikrade vam se neujnije od Willa i u poetkudrhturite i zubi vam cvokou, tapkate nogama i sanjarite o kuhanuvinu i ugodnoj toploj vatrici. Ona pee, eto to. Nita ne pee tolikokao hladnoa. Ali tek neko vrijeme. Onda se uvue u vas i pone vasispunjavati i ubrzo nakon toga nemate snage boriti se s njom. Lakeje sjesti ili zaspati. Kau da pri kraju ne osjeate bol. Najprijeste slabi i pospani i sve pone blijedjeti, a onda kao da tonete umore toplog mlijeka. Nekako spokojno.""Kakve li rjeitosti, Garede",primijeti Ser Waymar. "Nisam ni slutio da je ima u sebi.""Preiviosam smrzavanje, mladi vlasteline", Gared povue natrag kapuljau,omoguivi Ser Waymaru pogled na mjesto gdje su neko bile njegove ui."Dva uha, tri nona prsta i mali prst lijeve ruke. Dobro sam proao.Pronali smo mog brata smrznuta na strai s osmijehom na licu."SerWaymar slegne ramenima. "Trebao bi se toplije odijevati,Garede."Gared se zapilji u mladog plemia, dok su se oiljci okonjegovih usnih duplji zacrvenjeli od gnjeva na mjestu gdje je metarAemon odrezao ui. "Vidjet emo koliko se toplo moete odjenuti kaddoe zima." Navukao je svoju kapuljau i zgrbio se nad svojim rianom,mualjiv i mrk."Ako Gared kae da je hladnoa..." zapone Will. "Je lite zapala koja straa prolog tjedna, Wille?""Jest, gospodaru." Nijebilo tjedna kad ga nije zapao tucet prokletih straa. Na to je ovjekciljao?"I kakav si Zid zatekao?""Vlaan", ree Will, nabirui elo. Sadje vidio posve jasno, sad kada je mladi plemi na to upozorio. "Nisuse mogli smrznuti. Ne ako je Zid bio vlaan. Nije bilo dovoljnohladno."Royce klimne. "Bistar deko. Imali smo nekoliko blaihmrazova prolog tjedna i kratkotrajan nalet snijega tu i tamo, alisigurno ne i hladnou dovoljno otru da ubije osmero odraslih ljudi.Ljudi odjevenih u krzno i kou, da vas podsjetim, sa sklonitemnadomak ruke i drvom za loenje vatre." Vitezov osmijeh bio jesamouvjeren. "Wille, povedi nas onamo. Hou na svoje oi vidjeti temrtvace."I onda se vie nita nije moglo uiniti. Zapovijed je bilaizdana, a ast ih je obvezivala da se pokore.Will se uputi naprijeddok je njegov upavi mali rian oprezno traio put kroz ipraje. Laganisnijeg pao je no prije i pokrio kamenje, korijenje i kaljue,vrebajui bezbrine i neoprezne. Ser Waymar Royce ga je slijedio dokje njegov golemi crni bojni konj nestrpljivo frktao. Ratni konj bioje pogrena vrsta za istraivake pohode, ali pokuajte to rei tekstasalom plemiu. Gared je bio na zaelju. Stari je oklopnik jahaomrmljajui sebi u bradu.No se sve vie sputala. Vedro nebo postalo jetamnogrimizno, boje stare modrice, a onda prelo u crno. Pojavile suse zvijezde. Izaao polumjesec. Will je bio zahvalan nasvjetlu."Moemo se kretati bre od ovog, zasigurno", ree Royce kadaje mjesec posve izaao."Ne s ovim konjem", ree Will. Strah ga jeuinio drskim. "Moda bi moj gospodar htio prijei na elo?"Ser WaymarRoyce ne udostoji se odgovoriti.Negdje u dubini ume oglasio sevuk.Will povue svog riana pod staro, vornato eljezdrvo i sjae."Zatosi stao?" upita Ser Waymar."Bolje je ostatak puta prijei pjeice,gospodaru. Jo samo preko onoga grebena."




pjesma leda i vatre igra prijestolja pdf download



Royce zastane na trenutak, zurei u daljinu, zamiljena lica.Hladan vjetar aputao je kroz drvee. Njegov veliki plat odsamurovine pomakne se za njim poput neega napola ivo."Ovdje netonije u redu", promrmlja Gared. Mladi mu vitez dobaci preziranosmijeh. "Zaista?" "Osjeate li?" upita Gared. "Osluhnite tamu."Willje osjeao. etiri godine u Nonoj strai i nikad se nije toliko bojao.to je to bilo?"Vjetar. um drvea. Vuk. Koji te zvuk tolikoprestraio, Garede?" Kad Gared nije odgovorio, Royce ljupko sklizneiz svoga sedla. vrsto privee vranca za nisku granu, podaleko oddrugih konja i isue ma iz korica. Dragulji su svjetlucali nanjegovu balaku, a mjeseina se razlijevala po blistavu eliku. Biloje to sjajno oruje, prekovano u zamku i izgledom novonovcato. Willje sumnjao da je itko ikad njime u gnjevu zamahnuo."Drvee je ovdjegue ", upozori Will. "Zaplest ete se o njega maem, gospodaru. Boljije bode.""Bude li mi potreban savjet, sam u ga zatraiti", ree mladiplemi. "Garede, ostani tu. Pripazi na konje."Gared sjae. "Potrebnanam je vatra. Pobrinut u se za nju.""Kolika si ti budala, starce?Ako je u ovoj umi neprijatelj, vatra je zadnje to nam treba.""Imaneprijatelja koje e vatra drati podalje", ree Gared. "Medvjede ivukove i... i druga bia..."Ser Waymarove usne postadoe tanka crta."Bez vatre." Garedu je kapuljaa zasjenjivala lice, ali je Willmogao vidjeti okrutan bljesak u njegovim oima dok je zurio u no. Natrenutak se pobojao da e stariji ovjek posegnuti za maem. Bio je tokratak, ruan predmet, drka izblijedjela od znoja, otrice nazubljeneod duge uporabe, ali Will ne bi dao ni groa za ivot mladog plemiada ga je Gared izvukao iz korica.Konano Gared spusti pogled. "Bezvatre", promrmlja tiho.Royce to shvati kao pristanak i okrene mulea. "Vodi me", ree lu. Will im je prokrio put kroz ipraje, a ondase poeo uspinjali padinom do niskoga grebena gdje je bio pronaaosvoj povoljni poloaj pod straaricom. Pod tankim slojem snijega tloje bilo mokro, blatno i sklisko, s kamenjem i skrivenim korijenjemo koje si mogao zapeti. Will nije stvarao nikakav zvuk dok sepenjao. Za leima je uo tih metalan um plemieve iane koulje, utanjelia i mrmljanje psovki dok su ispruene grane sezale za njegovimmaem i povlaile mu blistavi plat od samurovine.Velika je straaricabila upravo ondje na vrhu grebena, gdje je Will znao da e biti, snajniim granama jedva stopu udaljenima od tla. Will sklizne podnju, ispruivi se na trbuh u snijegu i blatu te pogleda dolje napraznu krevinu pod sobom.Srce mu stade u prsima. Na trenutak senije usudio disati. Mjeseina je obasjavala krevinu, pepeo uognjinoj jami, snijegom prekriven zaklon, veliku stijenu, mali,napola smrznuti potok. Sve je bilo upravo onako kao prije nekolikosati.Oni su nestali. Sva su tijela nestala."Bogovi!" zauo je izasebe. Maje zasjekao granu kada se Ser Waymar Royce domogao vrhagrebena. Stajao je ondje pokraj straarice, s maem u ruci, dok mu seplat nadimao iza lea na vjetru koji se podigao, uzvieno ocrtanspram zvijezda i naoigled sviju."Sagnite se!" brzo apne Will. "Netonije u redu."Royce se nije pomaknuo. Gledao je dolje na praznukrevinu i nasmijao se. "ini se da su tvoji mrtvaci premjestililogor, Wille."Willa ostavi glas. Traio je rijei koje mu nisudolazile na usta. Nije mogue. Njegove oi preletjee amo-tamonaputenim logorom i zaustavie se na sjekiri. Golema ratna sjekiradvostruke otrice leala je jo uvijek tamo gdje ju je posljednji putvidio, netaknuta. Vrijedno oruje..."Na noge, Wille", zapovjedi SerWaymar. "Ovdje nema nikoga. Neu dopustiti da se skriva podgrmom."Nevoljko, Will poslua.Ser Waymar ga promotri s otvorenimnegodovanjem. "Neu se sa svog prvog pohoda vratiti u Crni dvorackao gubitnik. Pronai emo te ljude." Osvrne se oko sebe. "Na drvo.Pouri se. Potrai vatru."Will mu bez rijei okrene lea. Nije bilosvrhe prepirati se. Vjetar je jaao. Prodirao mu je kroz kosti.Otiao je do drveta, nadsvoene, sivozelene straarice i poeo sepenjati. Ubrzo su mu ruke bile ljepljive od smole, a on nestane meuiglicama. Strah mu ispuni utrobu poput jela koje nije mogaoprobaviti. Proape molitvu bezimenim umskim bogovima i oslobodi bodeiz korica. Metnuo ga je meu zube kako bi oslobodio obje ruke zapenjanje. Okus hladnog eljeza u ustima prui mu utjehu.Dolje ispoddrva, mladi plemi iznenada vikne: "Tko ide?" Will je osjetionesigurnost u tom izazovu. Prestao se penjati; sluao je; promatraoje.uma odgovori utanjem lia, uborom potoka, dalekim hukom snjenesove.Drugi nisu stvarali zvuk.Will krajikom oka opazi pokret.Blijede spodobe promicale su umom. Osvrne se i naas spazi bijelusjenu u tami. Onda je nestade. Grane se lagano pomaknu na vjetru,oeavi jedna drugu drvenim prstima. Will otvori usta kako bidoviknuo upozorenje, ali mu se rijei sledie u grlu. Moda je bio ukrivu. Moda je ono bila samo ptica, odsjaj na snijegu, varkamjeseine. to je on to vidio, na kraju krajeva?"Wille, gdje si?"povikne odozdo Ser Waymar. "Vidi li ita?" Okretao se u malom krugu,najednom oprezan, s maem u ruci. Sigurno ih


je osjetio, kao to ih je Will osjetio. Nita se nije vidjelo."Odgovori!Zato je tako hladno?"I bilo je hladno. Drhtei, Will se jovre uhvati za svoju granu. Njegovo je lice bilo snano pritisnuto odeblo straarice. Mogao je osjetiti slatku ljepljivu smolu na svomobrazu.Sjena izroni iz umske tame. Zaustavi se pred Rovcom. Bijaevisoka, tanka i tvrda poput stare kosti, s mesom bijelim poputmlijeka. Njezin je oklop naizgled mijenjao boje dok se kretala;ovdje je bio bijel poput netom palog snijega, ondje crn poputsjene, a posvuda iaran tamnom sivozelenom bojom drvea. are su seprelijevale poput mjeseine na vodi sa svakim njezinim korakom.Willje uo kako je Ser Waymar Royce jednim dugim siktajem ispustio dah."Ne prilazi blie", upozori plemi. Njegov je glas pucao poput glasadjeaka. On zbaci dugi plat od samurovine sa svojih ramena kako bioslobodio ruke za borbu i dohvati ma objema rukama. Vjetar utihne.Bilo je vrlo hladno.Drugi klizne naprijed neujnim korakom. Unjegovim rukama nalazio se ma kakav Will nikad dotad nije vidio.Nijedna ovjeku znana kovina nije koritena pri kovanju te otrice.Bila je gotovo iva na mjeseini, providna, poput kristalne krhotinetako tanke da se, gledana sa strane, doimala gotovo nevidljivom.Ljeskala se nekim blijedoplavim, sablasnim svjetlom koje je plesalooko njezinih rubova, i Will je nekako znao da je otrija od svakebritve.Ser Waymar ga hrabro doeka. "Onda zaplei sa mnom." Izazivakipodigne svoj ma visoko iznad glave. Ruke mu zadrhtae od njegoveteine ili moda od hladnoe. Ipak, pomisli Will, on vie nije djeak,ve jedan od mueva None strae.Drugi zastane. Will mu ugleda oi;modre, dublje i modrije od ljudskih oiju, modrine koja je puklapoput leda. Upiljile su se u ma koji je drhtao u zraku, promatralemjeseinu ije se hladno svjetlo prelijevalo po kovini. U jednom setreptaju srca ponadao.Oni neujno izrone iz sjene, blizanci prvoga.Njih troje... etvero... petero... Ser Waymar je moda osjetiohladnou koja ih je pratila, ali ih nije vidio, nije uo. Will jemorao povikati. Bila je to njegova dunost. I njegova smrt, ako touini. Zadrhti, obgrli stablo i ostane utei.Blijedi ma drhtavoproleti zrakom.Ser Waymar ga doeka elikom. Pri susretu otrica nijese zauo zvuk kovine o kovinu; samo visok, tanak zvuk na rubuujnosti, poput ivotinje koja cvili od boli. Royce zaustavi sljedeiudarac, i trei, a onda uzmakne jedan korak. Jo jedan nalet udaracai on ponovno uzmakne.Iza njegovih lea, zdesna, slijeva, svuda okonjega, stajali su promatrai, strpljivi, bezlini, tihi, dok su ihpromjenjive are na njihovim krhkim oklopima inile gotovonevidljivima u umi. Ipak nijednim se pokretom nisu umijeali.Maevisu se susretali sve dok Will nije poelio zaepiti ui od udnovatabolnoga jauka njihova sudara. Ser Waymar je sada dahtao od napora,a dah mu se puio na mjeseini. Njegova se otrica zabijeljela odinja; otrica Drugog plesala je blijedoplavim svjetlom.Onda Royceotkloni udarac trenutak prekasno. Blijedi ma zarije se u ianukoulju pod njegovom rukom. Plemi krikne od boli. Krv izbije krozmetalne prstene. Puila se na hladnoi, a kapljice su bile crvenepoput vatre na mjestima gdje su dotaknule snijeg. Ser Waymaroviprsti otaru njegov bok. Kona mu se rukavica vrati natopljenacrvenim.Drugi neto ree na jeziku koji Will nije poznavao; njegov jeglas bio nalik na pucanje leda na smrznutom jezeru, a rijei su bilepodrugljive. 350c69d7ab


About

Welcome to the group! You can connect with other members, ge...
bottom of page